FESTIVAL DRAMSKIH AMATERA CRNE GORE

Festival dramskih amatera Crne Gore je jedan od festivala sa najdužom tradicijom u Crnoj Gori i definitivno najdužom kada su u pitanju pozorišni festival. Na ovom festivalu je do sada odigrano oko 400 predstava,dok su hiljade amatera prošle preko dasaka koje život znače. Takođe, festival je prepoznat i van granica Crne Gore, jer pobjedničke predstave igraju na sličnim festivalima u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Mnoga poznata imena su se pojavila na ovom festivalu, bilo kao reditelji, kao glumci, scenografi itd. Tako su dio ovog festivala u njegovoj dosadašnjoj istoriji bili Mirko Vlahović, Jagoš Marković, Slobodan Marunović, Slobo Milatović, Dragan Koprivica, Džoni Hodžić, Sejfo Seferović itd. Naravno , dušu Festivala su činili ljudi iz Bijelog Polja.Oni ,koji su osim što su ostvarivali maestralne glumačke uloge , bili i ti koji su doprinosili da se hiljade ljudi koji su prošli kroz Festival, osjećaju kao kod kuće. Pomenuću samo neke, od kojih nažalost neki više i nisu među živima:Nada Pavićević, Fuad Zaimović, Beli Rakonjac, Izet Mulabegović, Jusuf Bajramspahić, Vlado Tomović, Predrag Vukojević, Slađana Merdović, Sanja Ćirović i mnogi drugi....

Na kraju, Festival je postao neodvojiv dio identiteta Bijelog Polja.Pozorišna svetkovina koju publika željno iščekuje svakog juna u godini. Festival takođe obezbjeđuje šansu mladima da upravo tu pokažu svoj talenat, koji se ubrzo prepozna od strane onih koji se razumiju u pozorište. Zato Festival nije bitan samo za Bijelo Polje, već za cijelu Crnu Goruni pozorište u njoj, i kada je u pitanju pozorište kao hram umjetnosti, ali i pozorište kao ustanovu Festival je došao do faze kada hrabro treba proširiti vidike i unijeti dodatnu novu energiju, kako bi Festival još više dobio na kvalitetu i značaja. Zato u budućnosti treba tražiti način da Festival pređe državne granice i postane makar regionalni , što bi bilo od ogromnog značaja za grad Bijelo Polje, ali i za cijelu Crnu Goru.

Čovjekov život  je između ostalog i igra , ali i potreba da se bar na neko vrijeme bude neko drugi.Ta iluzija  nam je potrebna da bismo se bar na trenutak odmorili od predvidljivosti svakodnevnice i tereta koji s njom dolazi.

Transformacija pojedinca na stepenicama koje život znače nije samo njegovo.Ona omogućava i publici da zaviri u taj svijet  i da privremeno otputuje  u neka druga druga prostranstva.

Upravo je to čar koju nam Festival u tih nekoliko dana daruje.

Iluziju da je na ovom svijetu sve moguće, pa čak i prevariti smrt.

Uostalom, vječnost je mnogima zagarantovana upravo   neponovljivim rolama na Festivalu.

Živio Festival!!!

Foto:CENTAR ZA KULTURU